Drevni bogovi Maya - igra s loptom

Dakle, nakon što su bogovi naselili Zemlju, nakon što su stvorili uvjete za život, i prije nego što su stvorili čovjeka, bogovi su imali neke aktivnosti koje se spominju u „Popol Vuh“,  Svetoj knjizi Maya.

Spominje se „Igra s loptom“, lopta se opisuje kao glatka i gumena.

„Skinuše malo gume s površine lopte i staviše je sokolu na oko. „Žrtvena krv“ bješe njihov naziv za ovo. I čim se oni pobrinuše za sokola, sokolu vid iznova postade dobar....“

  U toj igri postoje dva suprotstavljena tima. Zadatak im je pokušati naciljati veliku gumenu loptu kroz nekoliko kamenih prstenova (kameni prsten čine dvije zmije koje se spajaju).  Pretpostavlja se da je igra bila iznimno popularna jer postoje brojna pronađena igrališta na arheološkim nalazima.

Spominje se „Igralište“ za igru s loptom. Danas je to igralište zapravo groblje.  To je igralište kamene podloge u obliku slova I (malo ukošenog).

To je priča koja je u biti prethodila jednom starijem zapisu (ovdje se govori o dvojici dječaka, sinova bogova, koji igraju igru s loptom, a time ometaju gospodare podzemlja, ovi ih na prijevaru ubiju i odrube im glave, te ih objese na drveće. Tada se dogodi čudo: glave se pretvore u bundeve, a voćni sok oplodi jednu od kćeri gospodara noći. Njoj je suđeno da pobjegne iz podzemlja, a kada stigne na zemlju, rađa junake blizance. Oni su posljednji božanski nasljednici. Jednoga dana, junaci blizanci pronalaze loptu i odore, opremu za igru loptom koju su nekada i njihovi preci igrali. Nauče igru i nakon nekog vremena upuste se ponovno u bitku s gospodarima noći. Tijekom te igre odvija se njhov duhovni razvoj, budi se sjećanje na njihov istinski božanski zadatak i oni uspijevaju poraziti gospodare noći u igri loptom. Ipak, na koncu njihova pobjeda neizostavno vodi u smrt.

 Nakon te odlučujuće igre s loptom, u kojem su dječaci pobijedili gospodare podzemlja, oni govore;
„Nitko od onih što će biti rođeni u svijetlu, neće pripadati vama. Vama će biti predani samo bezvrijedni. Krivci, nasilnici, nevaljalci....“

Dvojica dječaka (junaci blizanci, bogovi) , opis nakon igre s loptom

„Dvojica dječaka odoše na nebo, Sunce pripada jednome, a Mjesec drugome.“

izvor slike; http://www.historywiz.com/images/ancientamerica/vaseballplayer.png

Maye - stvaranje čovjeka

Proučavajući svetu knjigu Maya, "Popol Vuh" (Knjiga Savjeta), opisat ću vam njihovo vjerovanje o stvaranju svijeta.

Dakle, prema Mayama, bogovi su došli na planetu na kojoj je bilo samo nebo i more. Odlučili su napraviti živa bića koja će ih poštovati. Oni su prvo isušili pola mora, da bi stvorili tlo. Zatim su podigli planine, potom su stvorili atmosferu koja obiluje kisikom i biljke koje će ga proizvoditi. Potom su na red došle životinje. Kad su stvorili životinje, oni nisu bili oduševljeni jer životinje nisu bile dovoljno inteligentne i razvijene da bi ih poštovale. Nastavili su dalje sa stvaranjem. U knjizi se opisuje da su u različitim vremenskim etapama stvorili nekoliko vrsta ljudi, a potom bi ih uništili, jer nisu bili zadovoljni manjkom poštovanja koji su iskazivali ti ljudi. Jednu cijelu civilizaciju ljudi koju su stvorili, uništili su velikim potopom. Nakon nekoliko neuspiješnih stvaranja čovjeka, opisuje se kako su napravili 4 muškaraca (svaki je bio različite boje kože), ta 4 muškarca su im iskazala veliko poštovanje. Bogovi su bili zadovoljni svojim "oblicima" (kako se spominju ljudi koje su stvorili prema Mayama), ali kad su ih upitali: "Što vidite?", muškarci odgovore da vide sve, preko planina, da im pogled obuhvaća cijelu planetu i da su jako zahvalni na svom vidu. Bogovi su se počeli prepirati da to nije dobro, i ako to dozvole, da će ti njihovi "oblici" postati poput njih, bogova. I tad oni, kako stoji u knjizi Maya; zamagliše svojim oblicima (ljudima) vid. I tad ih upitaju: "Što sad vidite?". Muškarci odgovore: "Vidimo sve blizu, sve što se nalazi pred nama." Bogovi su bili zadovoljni ovim ljudima i tad napraviše i žene. Ovu civilizaciju su pustili da se razvija, jer su bili zadovoljni koliko ljudi mogu vidjeti i bili su zadovoljni kako ih ljudi poštuju i služe.

Dakle, da rezimiram;

Popol Vuh tvrdi da je čovječanstvo stvoreno da bude sluga „bogovima“. „Bogovi“ su citirani:

„Napravimo onog koji će nas paziti i izdržavati! Što ćemo uraditi kako bi bili poštovani, da bi smo ostali zapamćeni na zemlji? Već smo probali sa našim prvim kreacijama, našim prvim stvorenjima; ali nismo mogli da ih natjeramo da nas poštuju i obožavaju. Stoga, pokušajmo napraviti poslušne, cjenjena bića koja će nas paziti i izdržavati.“

Prema Popol Vuh, „bogovi“ su napravili stvorenja poznata kao „figure od drveta“ prije nego što su stvorili Homo sapiensa. „Da izgleda i govori kao čovjek, ova čudna stvorenja od drveta su postojala i razmnožavala se; imali su kćeri, imali su sinove...“

Oni su bili, međutim, neadekvatne sluge za „bogove“. Da objasni zašto, Popol Vuh izražava sofisticiranu duhovnu istinu koje nema u kršćanstvu, ali koja se može naći u ranijim mezopotamskim zapisima. „Figure od drveta“ nisu imale dušu i lutale su na sve četiri „besciljno“. Drugim riječima, bez duša da ožive tijela, „bogovi“ su uvidjeli da su stvorili živa stvorenja koja mogu biološki da se razmnožavaju, ali kojima je nedostajala inteligencija kako bi imala ciljeve ili smjer.

„Bogovi“ su uništili svoje „figure od drveta“ i održali duge sastanke kako bi odredili oblik i sastav njihovog novog pokušaja. „Bogovi“ su konačno proizveli stvorenja za koja se mogu vezati duhovna bića. To novo i unaprijeđeno stvorenje je bio Homo sapiens. Stvaranje Homo sapiensa nije zaustavilo glavobolje Skrbnika (jednog od bogova). Po Popol Vuh-u, prvi Homo sapiensi su bili suviše inteligentni i imali su previše sposobnosti!

„Njihov prvi Homo sapiens bi obdaren inteligencijom; progledaše i vidješe daleko, oni uspješe da gledaju, oni uspješe u saznanju svega što bi na svijetu. Kada su gledali odmah bi vidjeli sve oko njih, i oni razmišljaše o svodu nebeskom i o okruglom licu zemlje.

Ali Kreator i Tvorac (neki od bogova koji su stvarali čovjeka) sa nezadovoljstom počnu ovo. „Nije dobro da naša stvorenja, naša djela kažu; oni znaju sve, veliko i malo,“ rekoše oni.“

Nešto se moralo učiniti. Ljudima je morao biti smanjen nivo inteligencije. Čovječanstvo se moralo načiniti  glupljim:

„Što da radimo sa njima sada? Neka njihov vid dopire samo do onoga što je blizu; neka vide samo mali dio lica zemlje! Nije dobro to što kažu.

Možda, nisu li oni po prirodi prosta stvorenja našeg truda? Moraju li oni isto biti bogovi?“

Popol Vuh zatim simbolima govori što su Skrbnici (bogovi)  uradili ranom Homo sapiensu kako bi mu umanjili inteligenciju i intelektualne poglede:

„Zatim Srce Neba svojih dahom puhne maglu u njihove oči, što zamagli njihov vid kao kada se puhne u ogledalo. Njihove oči bjahu pokrivene i oni mogaše da vide samo ono što bi blizu, samo im je to bilo bistro.

Na ovaj način prošireni um i svo znanje četvorice ljudi (prvi Homo sapiensi) ... bješe uništeno.“

izvor slike : http://www.1st-art-gallery.com/Diego-Rivera/The-Creation-Of-Man,-Popol-Vuh.html

Uvod

U početku bijaše samo misao. Misao se postepeno pretvarala u malu sliku. Sličica po sličica, nizale su se kao dijelići puzzlea, u veliku sliku. Jednom je jedan inteligentni čovjek postavio ideju o "kolektivnom nesvjesnom", tvrdeći da se u okviru našeg podsvjesnog uma, nalazi skup primitivnih slika zajedničkih svim ljudima, bez obzira na njihovu dob i kulturološko, te religijsko podrijetlo. Te praiskonske slike su ujedno i osjećaji i misli. Plašio me i istodobno intrigirao jedan posve osobit i nadasve čudan, ali opet tako topao i poznat osjećaj, nešto poput nekog sjećanja i inspiracije. Taj bih osjećaj svrstala maglovitom pojmu kreativnog procesa koji me nagnao da počnem vlastito istraživanje koje me je odvelo u mnogo pravaca, a svi ti pravci su završavali na istom putu, na putu ljubavi. Želim sa vama podijeliti svoja iskustva i povesti vas tim putem.